Nacionalni park Đerdap – lovište i divljač

Nacionalni park Đerdap nalazi se u severoistočnom delu Srbije, na samoj granici sa Rumunijom. Prostire se duž desne obale Dunava, od Golubačkog grada do Diane (Karataš), u dužini od oko 100 kilometara, obuhvatajući uzan i šumovit brdsko-planinski pojas širine od dva do osam kilometara, na nadmorskoj visini od 50 do 800 metara. Pored izuzetne prirode, Đerdap je i jedno od najbogatijih lovišta u Srbiji.

Lov u Nacionalnom parku Đerdap

Područje Nacionalnog parka Đerdap istovremeno je i lovište Đerdap, kojim gazduje Javno preduzeće „Nacionalni park Đerdap”. Lov je usklađen sa planskim dokumentima i profesionalno organizovan, uz puno poštovanje lovne kulture.

Bogato lovište i divljač

Otvoreno lovište Đerdap karakteriše brojnost i raznovrsnost lovne faune, kao i kvalitet trofeja. Obuhvata delove masiva Severnog Kučaja, Miroča i Štrpca koji gravitiraju prema Dunavu, kao i samu reku u dužini od oko 100 km. Najveći deo lovišta je pod šumom, uz livade, pašnjake, njive, jezera i vodotokove, na visini između 60 i 600 metara.

U lovištu su zastupljene sledeće vrste divljači:

• Jelenska i srneća divljač
• Divlje svinje
• Divokoze
• Zec, jarebica i fazan
• Predatori: vuk, šakal, lisica, ris i divlja mačka

Vrste lova i dozvole

U lovištu Đerdap organizuje se pogonski lov na divlje svinje, vuka, šakala i lisicu, kao i lov iz čeke na jelensku i srneću divljač, divlje svinje i predatore. Lovište raspolaže adekvatnim lovnim i lovno-tehničkim objektima. Dozvole za lov izdaje Služba lovstva i ribarstva JP „Nacionalni park Đerdap”.

Zaštićene vrste u lovištu

Lovostajem zaštićene vrste (love se u skladu sa propisanim periodima): divokoza, srna, evropski jelen, divlja svinja, zec, kuna belica, kuna zlatica, vuk, lisica, šakal i tvor.

Trajno zaštićene vrste (zabranjen lov): vidra, lasica, sove, orlovi, sokolovi, jastrebovi (osim jastreba kokošara), čaplje (osim sive čaplje), rode, ronci, eje i druge vrste koje stalno žive ili se povremeno pojavljuju na ovom području.

O Nacionalnom parku Đerdap

Nacionalni park Đerdap prostire se na površini od oko 63.786 hektara, duž 100 kilometara desne obale Dunava, od Golupca do Karataša kod Kladova. Često ga nazivaju i rečnim nacionalnim parkom, jer značajan deo čini Dunav sa najdužom i najvećom klisurom probojnicom u Evropi – čuvenim Gvozdenim vratima (Đerdapska klisura).

Posebne celine čine tri kanjonsko-klisurske doline (Golubačka, Gospođin vir, kanjon Velikog i Malog Kazana) i tri kotline (Ljupkovska, Donjomilanovačka i Oršavska). Zbog specifične klime i složene mreže klisura, kanjona i uvala, ovaj prostor se izdvaja kao jedinstven evropski rezervat tercijarne flore, vegetacije i faune. Pod zaštitu kao nacionalni park stavljen je 1974. godine.

Česta pitanja

Koje vrste divljači žive u Đerdapu? Jelenska i srneća divljač, divlje svinje, divokoze, zec, jarebica i fazan, uz predatore poput vuka, šakala, lisice, risa i divlje mačke.

Da li može da se lovi u Nacionalnom parku Đerdap? Da, lov je organizovan i usklađen sa planskim dokumentima, a dozvole izdaje Služba lovstva i ribarstva JP „Nacionalni park Đerdap”.

Koji se lov organizuje? Pogonski lov na divlje svinje i predatore (vuk, šakal, lisica) i lov iz čeke na jelensku i srneću divljač i divlje svinje.

Kada je Đerdap proglašen nacionalnim parkom? Godine 1974.

Pogledaj i naše tekstove o jelenskoj divljači, lovu na divlje svinje i lovnom turizmu u Srbiji.